за сада без доброг наслова други део
Doteralo cara do duvara
Tačno sam znao da će doći dan kada ću iznova pisati ali da će me moriti misli slične ovim, to nisam mogao ni da predpostavim.
Zašto nam je tužna sudbina, teško je objasniti mada ko i malo misli svojom glavom ne mora mu se ni objašnjavati. Uostalom, nije li još pre dvadeset osam godina B.J Štulić rekao :
“Ljudi bez kalibra i bez ideje ufuravaju nam istine crno-bjele
Investicije su probile plafon, troše se krediti
Svuda mnogo paranoje, svi su do grla u krizi ….
A nije li još pre sto osam godina Radoje Domanović pisao o «dangi » , slepcima, slepčovođama i slepim kod očiju.
I koja vajda od svega ? Pa koja vajda i od ove moje pisanije.
Pa lakše mi bude, olakšam dušu, rekao sam šta sam imao, nisam ćutao kao kukavica I krio se utapajući savest u pivu I masnim pljeskavicama.
Tek da se zna, ja vakcinu protiv gripa u vreme pandemije ( ne razumem, šta je falilo reči Epidemija ) sigurno neću primiti po cenu mnogo veću od cene vakcine.
Uterivanje discipline preko đubretarsko-policijskih fluoroscentnih prsluka
Čudan je biznis u savremenih Srba. Od sveća preko pištaljki do prsluka…
Kako god, para se vrti I naravno sve deficitarno najlakše I najsigurnije možete naći na buvljaku.
Prsluk se imati mora, kaže najnoviji zakon o bezbednosti u saobraćaju I ko ga ne bude imao, platiće globu od 3 000 dinara.
Pričaju ljudi koji žive u ostalom delu sveta da dele prsluke na tehničkom pregledu, uz kupovinu osiguranja, na bezinskim stanicama ( kada sipate gorivo )… Kod nas preprodaju se za skupe novce.
Ko umije njemu dvije.
Da zaključim : Iskreno se nadam ( mada se ne bih mnogo iznenadio ) da I vakcina neće završiti na ulici.
12. decembar. 2009. Srbija
Tacnije, otisli smo u k... izgleda.